Luka Podrug

http://dalmatinskiportal.hr/vijesti/podrug–bilo-bi-nade-kada-bi-ljudi-ukljucili-mozak–a-iskljucili-televizor/20428 :

“Kada bi svi izašli na izbore, a pri tome uključili mozak, a isključili televizor, bilo bi nade za nas. Bitno je koliko će biti izabrano vijećnika koji su svoji, sposobni i hrabri usprotiviti se centrima moći. Ne vladaju oni koje se bira na izborima, a pravo je pitanje ima li među izabranima onih koji znaju, mogu i smiju usprotiviti se stvarnim centrima moći. Samo izborom što većeg broja pojedinaca koji ne pripadaju interesnim skupinama i koji nisu miljenici medija mogu se makar donekle mijenjati uspostavljeni odnosi. Nažalost, mnogi koji se kriju iza lažne nezavisnosti su više vezani uz stvarno vladajuće interesne skupine od političkih stranaka. Treći putevi su u pravilu nove prijevare. Neovisni su najovisniji. Radi svega, skoro je svejedno tko će pobijediti, ali je bitno hoće li i koliko biti slobodnih vijećnika u Vijeću.”

 

Luka Podrug je rođen 12.rujna 1960. godine u Dicmu pokraj Sinja gdje je završio osnovnu školu.
Srednju školu je završio u Splitu. U Splitu je završio i Pravni fakultet.
1985. je suđen zbog «neprijateljske propagande» sa još šestoricom prijatelja. Svi su bili članovi studentske vjeronaučne skupine sv. Dominik u Splitu kod oca dominikanca Luke Prcele, koji je u to vrijeme bio osuđen za isto djelo. Od tada je napisao stotine prosvjednih pisama na razne adrese koja nitko nije želio objaviti osim ljubljanske Mladine. U to vrijeme je upoznao većinu hrvatskih disidenata i sudjelovao u svim inicijativama i djelatnostima. Npr. u Splitu je prikupio zajedno sa grupom prijatelja preko 10 000 potpisa da se jezik zove hrvatski.

Prikupljao je potpise za oslobađanje političkih zatvorenika, stvarao ilegalne organizacije, koje su pisale letke, parole… i sl. Bio je među najužom grupom ljudi iz Južne Hrvatske koja je činila inicijativni krug za osnivanje HDZ-a. To je grupa koja je osnovala HDS. Bio je jedan od utemeljitelja Društva političkih zatvorenika. Zaposlio se tek 1989. i to kao transportni radnik iako je bio diplomirani pravnik, nakon 5 godina, nezaposlenosti i više stotina molbi.

Djelatno se uključio i spadao među organizatore prvih dragovoljačkih skupina u Splitu. Skupina kojoj je pripadao je osvojila prvu vojarnu u Splitu i zaplijenila prvo oružje. Od utemeljenja su bili pripadnici samostalne dragovoljačke satnije u 4 brigadi ZNG, koja je bila na ratištima od Unešića do Stona. Zbog bolesti, jer je završio u bolnici u veljači 1992., Podrug se vratio na posao u RF MIORH Split. Raspadom HDS -a, pristupio je HSP-u.

Početkom 1994 ponovno je dragovoljno otišao u vojsku gdje je proveo još pune dvije godine. Djelatni je sudionik akcija «Zima94», «Ljeto 95 « i «Oluja», za koje je dobio odličja i pohvalu ministra obrane. Iz rata je izišao sa činom djelatnog satnika i kao ratni vojni invalid.

Na radnom mjestu je povratkom iz rata degradiran i smijenjen sa šefovskog na referentsko mjesto jer nije želio ući u HDZ.
Od 1993. je bio pravaški vijećnik u gradu Splitu. Prvi je vijećnik u Hrvatskoj koji je stranci vratio mandat poslije poznatog pravaškog raskola i oživljavanja HČSP-a. Smatrao je i smatra da je politika čast i moralna obveza i da to treba svjedočiti vlastitim primjerom.

Član je Matice Hrvatske, UHBDDR, bio je član Viteškog alkarskog društva, dopredsjednik Središnjeg Stožera za obranu digniteta Domovinskog rata. . . i mnogih drugih udruga. Godinama je radio na pomoći hrvatskim braniteljima i njihovim obiteljima, sudionik je i suorganizator mnogih akcija, prosvjeda, demonstracija za zaštitu Domovinskog rata.
Objavio je stotine članaka, reakcija, otvorenih pisama u raznim medijima. Sudjelovao je u mnogim polemikama, radio i TV emisijama. Uvijek je zastupao hrvatska, pravaška, poštena i iskrena stajališta, kojima je branio temelje Hrvatske. Zbog toga je bio napadan, vrijeđan, omalovažavan, doživljavam prijetnje, napade. Godinama ga je UDBA zamaskirana u SZUP, prisluškuje, obrađuje, prati, nadzire . . .

Oženjen je, otac troje malodobne djece, zaposlen u Županijskoj upravi za ceste u Splitu. Vjeruje u hrvatski narod više nego u političare, vjeruje da je politika čast i moralna obveza, a ne prljav posao.